Zašto se (ne) plašim letenja avionom?

Zašto se (ne) plašim letenja avionom?

Dakle u teoriji, ja se plašim letenja avionom jer nikad nisam leteo. Znam, sramota je ali devedesetih, u vreme sankcija, nije se puno letelo. Kada su nam skinuli te vražje sankcije, nije bilo para. I tako, malo pomalo, mic po mic, dočekah i tridesetu a da sam avionu bio najbliži kada sam pratio kuma na let u Rim.

Isto tako, u teoriji, ja se NE plašim letenja avionom jer nikad nisam leteo – pa je taj strah potpuno iracionalan i imaginaran. Kako se možeš bojati nečega kada tome nisi bio ni blizu. Svi koji su leteli kažu da je iskustvo unikatno i neponovljivo. Sletanje i poletanje su najgori/najbolji deo leta. Od svega toga me svrbe prsti da bukiram neku kartu i provozam se, makar do Tivta ili Podgorice. Avaj…

Pros i cons lista:

Pros:

  • neke destinacije nije moguće posetiti bez letenja, a želeo bih (okej, mogao bih do Njujorka brodom ali put traje dve nedelje plus treba stići do Britanije nekako)
  • letovi su relativno jeftini, dostupni svima. Šengen zona je otvorena, pasoš imam, za novac bi se skupilo nekako
  • osećaj da nešto radiš prvi put, trema u stomaku, činjenica da sedneš u sedište i dva sata kasnije si stotinama kilometara dalje a da se nisi ni umorio
  • putovanje generalno… it’s not the destination, it’s the journey

Cons:

  • osećaj gubitka potpune kontrole (mislim da mi ovo najteže pada, činjenica da sam na deset kilometara visine, u kabini pod pritiskom…)
  • strah od visine… da, bojim se visine, ali to nije povezano sa letenjem. Nije mi jasno kako neko može da se baškari na 40+ spratu. Iskustva prijatelja kažu da se visina u avionu ne oseća, pa bih to možda i mogao da svarim

Cons deo je duplo kraći, čini se. Ali, prva stavka je za mene ključna. Jednostavno, kada je reč o prevozu, najviše volim da sam za upravljačem, što je u slučaju letenja nemoguće. Dalje, taj gubitak kontrole se ogleda u strahu “šta ako…” iako svakodnevno čitam da je avionski prevoz najsigurniji.

Sama činjenica da ništa ne mogu da uradim onog trenutka kad se vrata zatvore i da sam prepušten na milost i nemilost pilota… u ovom trenutku za mene je užasavajuća. Mislim da će pros prevagnuti uskoro, ali šargarepa na drugom kraju mora biti izuzetno ukusna.

Btw, čista je slučajnost da pišem ovo na 9/11. Or is it haha…

 

Kakva su vaša iskustva kad je reč o letenju? Da li ste se plašili? Kako ste uspeli da se oslobodite straha?

 

 

(Image copyright by ABC News)

 

 


One response to “Zašto se (ne) plašim letenja avionom?”

  1. Ja sam obisla ceo svet leteci bez straha. Nikada mi nijedna ovakva misao navedena gore nije pala napamet ……čak sam obozavala da letim i jedva čekala da se uzdignem u oblake . Poletanje je bilo najbolje, kada se motori zahuktaju i ta masivna energija povuce i brzina ponese u visinu, usi zapuse i pritisak i leptirici u stomaku polete……sve dok nisam rodila moju devojcicu. Živeti u new yorku i znati da svake godine “moras” doći kući u becej i preleteti hiljade kilometara, sa presedanjem negde u evropi …citava ta pomisao na putovanje sa malom bebom sama, bez icije pomoći mi se smucila. Imala sam nocne more mesecima pred put , sanjala da se avion srušio, da svi znamo da ćemo poginuti i da smo leteli slobodnim padom prema tlu, da se neki teroristi pojavili i preuzeli avion ….da sam ja sebe krivila zbog činjenice da sam stavila svoje novorodjeno dete u takvu situaciju . Da moj suprug neće biti tamo kada poginemo ,i da ćemo se tada i tamo oprostiti i reči jedno drugom da se volimo. Takve misli ,takva anticipacijja i ne znajuci razliku između intuicije i anksioznosti me je ubijala. Prošle godine je bilo loše ali ove godine je bilo sto puta gore. Moja je devojcica sada godinu i po dana, puna energije ,i zna da se ponesto izrazava. Bože, kako ću tek sada da letim sama sa njm bez pomoći? Hoće li vristati ceo osmocasovni let? Hoće li zeleti da trckara po avionu , a šta ću kada turbulencija udari ,a poletanje sa njom vezanm za mene u krilu, a sletanje? Bože pomozi mi samo da preživim tak dan….te su me misli mucile citava dva meseca svaki dan dok nisam dobila nervni slom i hustericno plakala suprugu i oprastala se od njega zauvek. Nijedna njegova reč me nije mogla utesiti a znala sam da je letenje najsigurnije. Ali znajuci kakvi se horori desavaju u poslednje vreme….air france se srušio 2009. Pa malasyia nestala pa malasyia srusena iznad unkrajinom…sve se skupilo…..sve dok nisam nasla SOAR program i remedy rescue biljni extract napravljen da otkloni stres….inače bih uzela neki bensedin da me smiri ali s obzirom da letim sama sa detetom čak ni to nije opcija. Uljani extract od lavande na stopala i iza usiju da me aroma smiri, rescue remedy i SOAR su mi bili najveći spas. Program koji vodi jedan penzionisani pilot i njegova skola ući nas koji se plasimo letenja ,kako prevazici strahove. Sada imaju i aplikaciju za telefon i u detalje objasnjava način kako se suociti i otkloniti strahove uz specijalno pismo za pilota koje ako te je toliki strah možeš zatraziti da upoznaš pilota lično i imaš u vidu da i on želi da se vrati porodici u jednm komadu …… I tako je došao i tak 2. Septembar ,odlazila sam sa 4.terminala na JFK aerodromu u new yorku sa ćerkom koja je bila nesnosna u tom momentu i samo plakala i vristala pred skenerom, ka zajedno sam njom ronila suze ali znala sam da moram biti jaka i sabrana za nju. Suprug mi je bio zabrinut dok sam ja govorila da ne želim da idem, da sam želim da se vratim mojoj kući ali sam znala da bih tim potezom slomila srce baki i dedi koji su cele godine priželjkivali da vide malu Saru….
    Pa sam stegla zube i otisnula se do kapije gde su me pustili prvu da udjem na avion sa detetom i od momenta kada sam videla ljubazne stjuardese koje su zelele da mi ugode na najlepsi način da se osecam komotno i sigurno….uzela sam moje biljne lekove za stres i dramaminu za mučninu ,ukljucila i pad sa crtacima za Saru i polako se smirila sve dok nismo poleteli . Posle toga smo bili zauzeti sa sluzenje obroka, pa čišćenjem obroka, pa malo gledanjem tv i citanjem pa spavanjem, sve do drugog obroka i konacnim sletanjem…..Sara je prespavala ceo let i Bog se smilovao na moje molitve da sve prodaje kako treba. Čak ni turbulencije nije bilo……moj je problem strah od letenja i nadmetanje nepotrebnim mislima nerealnih situacija u vremenu koji predstoji samom letu, a let sam po svom je maciji kasalj…..

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.